Ribolov Prokletije

Ribolov na Plavskom jezeru

Plavsko jezero, u podnožju planine Visitora je najveće ledničko jezero u Crnoj Gori.

Bistru i hladnu vodu Plavsko jezero dobija od rijeke Ljuče, dužine 16 km, koja se uliva u njega, a nastaje od rijeka Vruje i Grnčara.

Nastalo krajem ledenog doba, ovo glečersko jezero nalazi se na oko 900 metara nadmorske visine. Dugo je oko tri kilometra, široko oko dva, a maksimalna njegova dubina je devet metara. Naravno, tokom godine nivo vode se mijenja, a zimi jezero je zeleđeno. Za ljubitelje sportova na vodi ovo je dio jedne idealne cjeline: pritoka Ljuča, Plavsko jezero, otoka Lim, koji se uliva u Drinu. Plivanje, jedriličarstvo, kajakaštvo, rafting. Pa ribolov: danas u jezeru ima mladice, pastrmke, štuke, klena, skobalja i mrexne. Moguć je i lov na pernatu divljač, poput liske, gnjurca, patke, divlje plovke. U narodu postoji vjerovanje da voda Plavskog jezera ima i neka ljekovita svojstva.

O samom nastanku jezera postoje razne legende. Po jednoj, na mjestu današnjeg jezera u davna vremena postojala je varoš. Sveti Sava, umoran, zanoći u kući nekog Janusa. Ovaj ga je lijepo ugostio, ali mu u prtljag podmetnu pijetla i optuži ga za krađu. I tako je „zaradio“ Savinu kletvu: “ Nit se porodio, nit se izrodio, a voda vas ponijela“. U tom času, sa svih strana udari voda i poplavi varoš. Nastade jezero.

Danas, ljeti je živo na velikom drvenom splavu. Organizuju se i skokovi u vodu, koja je čista i topla. A ljepota je nesporna. Kao i nepredvidivost.

U toku samo jednog sata, jezero će sakriti i otkriti (ako hoće, naravno) sve svoje nijanse, od svijetlozelene do boje borovnice, ili čelično sive pod oblacima.

Fly fishing ili mušičarenje je jedna od najstarijih disciplina u sportskom ribolovu. Neki ga zovu još i kraljevski ribolov i veoma je popularan u svijetu. Osim posebnog pribora, zahtijeva kreativnost i umijeće izrade mušice. Lovi se na bistrim čistim vodama pa okuplja veliki broj ljubitelja prirode koji su vremenom promovisali tehniku “uhvati i pusti”. Dakle, nije cilj pojesti ribu – vraćanjem u vodu daje se prilika da nastavi život, produži vrstu ili da usreći nekog drugog mušičara. Suvišno je isticati koliko ova tehnika doprinosi očuvanju ribljeg fonda, a mušičari uživaju u adrenalinu, takmičenju i jednom posebnom doživljaju. Za ovaj najhumaniji vid ribolova često kažu da je riječ o životnoj filozofiji.

Mušičarska zona u Plavu jedna je od najboljih i najraznovrsnijih ponuda u Crnoj Gori, a turiste jednako privlače i tereni fly fishing zone na Limu.

Priča o planini

Prokletije, Maja Rosit (2524 m)

Dužina staze u oba pravca je oko 13 km.
Najniža tačka je bivša karaula u vusanjskom Zastanu – 1340 m
Najviša tačka je vrh Maja Rosit – 2524 m.
Ukupno uspon oko 1300 m.
Potrebno oko 4 sata umerenog hoda i oko 2 – 2,5 sata za silazak.
Kondiciona težina 5/10.
Tehnička težina 4/10.

Maja Rosit

Uspon kreće od bivše karaule u Zastanu koja se nalazi 7 km od sela Vusanja odnosno 12 km o Gusinja. Od Vusanja dovde se može doći pešice ili terenskim vozilom.

Najpre krenuti stazom prem jugoistoku i te nakon nekoliko stotina metara ka jugu ide obeležena staza za Maja Jezerces a prema istoku za Maja Rosit. U prvom delu staza prolazi često preko terena koji je prekriven oborenim stablima što zbog lavina,što zbog požara a verovatno i zbog seče. Po izlasku iz ovog blažeg, ali nezgodnog dela, serpentinastom travnatom stazom strmo se penjemo prema severoistoku. Po prelasku ovog strmog dela na visini od oko 2000 m dolazimo na ravniji deo izmedju Romana i stena iznad Zastana. Ovde se nalazi i raskrsnica puteva za bivsi katun Roman (severo-zapadno) i Maja Rosit (istočno). Dalje pazimo da koliko toliko uočimo stazu koja vodi prema prevoju Ćafa e Farumit, a dalje u najstrmijem delu tražimo najbolji put za završni uspon. Ovaj uspon se većim delom odvija travnatim terenima.

Priča o planini

Masiv Bjeliča

Naj­vi­so­či­ji vrh cr­no­gor­skih Pro­kle­ti­ja Zla Ko­la­ta (2535 m), ko­ji se uz­di­že na ma­si­vu Bje­li­ča od sko­ri­je je i zva­nič­no naj­vi­so­či­ji vrh Cr­ne Go­re. Od­mah iza nje­ga su nje­go­vi su­sjed­ni vr­ho­vi Do­bra Ko­la­ta (2.528 m) i Ma­ja Ro­sit (2.525 m), či­me je Bo­bo­tov Kuk (2.523 m) na Dur­mi­to­ru ski­nut s tro­na i po­ti­snut na če­tvr­to mje­sto. Te po­dat­ke, na osno­vu la­ser­skog ske­ni­ra­nja ob­ja­vi­la je Upra­va za ne­kret­ni­ne Cr­ne Go­re kao zva­nič­ne, kao i rang li­stu 10 naj­vi­ših vr­ho­va, od ko­jih su osta­lih šest na ovoj li­sti sa vi­si­na­ma is­pod 2.500 me­ta­ra. Re­do­sled je: Ma­ja e Ća­fe Ce­zles (2.496) (Bje­lič), Ve­li­ki vrh (2.490) (ma­siv Ka­ran­fi­la), Kuč­ki Kom (2.487), Lje­vo­reč­ki Kom (2.469), Ma­ja e Špi­nes Se­bu­kur (2.464) (Bje­lič), Va­so­je­vić­ki Kom (2.460). Od 10 naj­vi­ših vr­ho­va šest se na­la­zi na pod­ruč­ju op­šti­ne Gu­si­nje (pet na ma­si­vu Bje­li­ča, a je­dan na Ka­ran­fi­li­ma).

PROKLETIJE – NAJVEĆE POTENCIJALNO SKIJALIŠTENA TLU BIVŠE SFR JUGOSLVIJE

Prema Studiji OECD (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj), koja nosi naslov „Analiza mogućnosti i problema razvoja zimskog turizma u Jugoslaviji, Ženeva, 1969, koju su izradili poznati eksperti za zimski turizam Žan Iten i Mišel Rej, skijaški tereni SFR Jugoslavije raspolažu sa ukupno 545.536 metara denivelacija, tj. visinskih razlika, potencijalnih skijaških staza.
Po toj studiji Prokletije sa stanovišta mogućnosti korišćenja potencijalnih terena za skijanje posjeduju najbolje uslove za razvoj zimsko-sportskog turizma na toj državnoj teritoriji. Kao najveća potencijalna skijaška regija, Prokletije po ukupnom zbiru denivelacija potencijalnih skijaških staza od ukupno 106.000 m zauzimaju prvo mjesto medju planinama. SFRJ. Čak su ispred Šar planine, Triglava i svih drugih visokih planina.

Od 10 potencijalnih skijaških centara u Jugoslaviji 8 se nalazi na Proklatijama i Šar planini. Po denivelacijama eksperti su klasifikovali potencijalne skijaške centre na velike, srednje, i manje. Veliki centri su na Prokletijama, Šar planini i Julijskim Alpima u Slovniji. Sa najviše velikih centara raspolažu Prokletije.
Prema toj studiji, која nije našla primjenu u Crnoj Gori, Crna Gora raspolažu sa ukupnim zbirom denivelacija skijaških staza od 59.330 m. Na Plavsko-gusinjskim Prokletijama trasirano je 29 potencijalnih skijaških staza sa ukupnim zbirom denivelacija od 42.600 m. Bjelasica raspolaže sa 11 skijaških staza i zbirom od 8000 m denivelacija, Komovi sa 7 staza i zbirom od 5770 m denivelacija, a Durmitor sa 4 staze i zbirom 3360 m denivelacija. Proizilazi da su skijaški potencijali Prokletije skoro duplo veći od skijaških potencijala Bjelsice, Komova i Durmitora zajedno. Međutim, za razliku od Kolašina i Žabljaka, gdje je izgradjena извјесна turistička infrastruktura za zimski turizam, na području Plava i Gusinja od 29 skijaških staza ne postoji ni jedna uređena i aktivna staza sa žičarom ili ski-liftom, pa nema ni zimskog turizma. Uprkos potencijalima Prokletija nema na skijaškoj mapi Crne Gore.

Potencijali i prednosti Prokletija za zimski turizam ne mogu se uporediti sa drugim planinama ni sa gledišta visine i dužine zadržavanja sniježnog pokivaca, što je vrlo značajan uslov u pogledu dužine zimske turističke sezone i ekonomskih efekata od nje.

Kod istraživanja uslova za skijališta prihvaćen je kriterijum da se na geografskoj širini sjeverne Crne Gore minimalna nadmorska visina sa povoljnim sniježnim pokrivačem nalazi na 1.100 metara, na sjevernoj, sjeverozapadnoj i sjeveroistočnoj planinskoj strani, i na 1.400 metara. na južnoj, jugoistočnoj i jugozapadnoj strani. Sa gledišta trajanja sniježnog pokrivača, uslov za postojanje zimsko-sportskog centra je da postoji sniježni pokrivač sa najmanje 10-15 cm u periodu od 15. XII do 15.IV, znači puna četiri mjeseca. Potencijalni skijaški centri u kompleksu crnogorskih Prokletija ne samo da ispunjavaju ove uslove, nego imaju neuporedivo veće parametre.
Na osnovu atlasa klime, utvrđeno je da na Prokletijama u pojasu od 1400 do 1800 m nadmorske visine ima 70 do 100 dana u toku godine sa sniježnim pokrivačem visine 30 i više santimetara dok na visinama iznad 1800 m do najviših vrhova, gdje su glavni potencijalni skijaški tereni, srednji broj dana sa pomenutom visinom snijega iznosi 140 do 160. Jovan Cvijić još još 1913. godine zapazio da su Prokletije snjegovitije planine od Durmitora, Komova, Bjelasice i Šar planine. Bogatstvo Prokletija sniježnim pokrivačem u vezi je sa njihovom apsolutnom visinom i položajem u zoni sukobljavanja kontinentalnih i sredozemnih vazdušnih masa.
Zbog zanemaarivanja sniježnih uslova u Crnoj Gori ne rijetko se dešava da zbog nedostatka prirodnog i neproizvodnje vještačkog snijega propadne sezona u Kolašinu, pa čak i na Žabljaku, dok na terenima Bogićevice i drugih potencijalnih skijališta na Prokletijama snijega za skijanje ima i do majskog sunca, pa ni tada nije potreban vještački snijeg. U nekim glacijalnim udubljenjima ima ga i u toku ljeta.

Zašto na Prokletijama nema zimskog turizma, evo nekoliko razloga. Politiku turizma u Crnoj Gori nazad 30 godina vladavine odlazećeg režima kreirali su političari a ne stručnjaci. Političari su favorizovali i forsirali razvoj primorske i središnje regije dok je sjeverna – planinska totalno zapostavljena. U.razvoj turističke infrastrukture za zimski turizam, pa ni za ljetnj, na području plavsko-gusinjskih Prokletija nijesu ulagane nikakve investicije. To, pored ostalog, potvrđuje odluka Uprave Skijališta Crne Gore donesena 2018. godine, kojom su predviđena investiciona ulaganja od 100 miliona evra za naredne četiri godine u izgradnji skijališta u opštinama Kolašin, Žabljak, Mojkovac i Bijelo Polje, dok je opština Plav, iako sa najvećim skijaškim potencijalima zaobiđena.
Strategija razvoja turizma u Crnoj Gori do 2020. godine daje prednost razvoju turističkih destinacija Durmitora, Bjelasica i Komova.
Klasterizacijom u Crnoj Gori radi povezivanja primorskog i planinskog turizma Prokletije su takođe zaobiđene. Umjesto da budu poseban klaster, priključene su klasteru Bjelasice i Komova.

Дизајнирајте овакво веб-место уз помоћ WordPress.com
Започни